Rođena sam u Bosni i Hercegovini, a do 1992., do početka rata, živjela sam u Srebrenici. Moj osobni razvoj počeo je s 12 godina kada sam početkom rata izgubila oca, sigurnost, budućnost, dom i sve materijalno što sam imala. Proživjela sam veliki gubitak voljene i najvažnije osobe u svom životu praktički na početku svog života, a da stvar bude još izazovnija, život mi je servirao situaciju da sam u tom specifičnom trenutku bila prisutna na licu mjesta i sve vidjela te preživjela stvarno veliku traumu.

Nakon svih događaja razvila sam kompleks niže vrijednosti i razne blokade, depresiju, strah i još cijelu paletu blokirajućih emocija.

Pod utjecajem proživljenih trauma u djetinjstvu, bježala sam kasnije od života i stvarnosti, krijući se u kući u kojoj sam živjela s majkom, a svaki put kada bih trebala izaći u svijet, išla bih pogrbljena i imala osjećaj da je sve što radim krivo.

Iz duboko negativnog stanja riješila sam izaći vrlo brzo, jednog lijepog dana kada sam shvatila da želim život pun potencijala za koji sam bila sigurna da je, bez obzira na sve, moguće ostvariti. Svoje bogato iskustvo koje sam stekla u svojoj prošlosti integrirala sam u svoj život kao veliku životnu mudrost te s njim krenula dalje, svjesna da me čeka bolje sutra.

Odlukom da želim napredak u životu, vodim se od tada pa kroz cijeli svoj život te sam zbog te odluke uvijek bila i ostala u kontinuiranom napretku.