Obitelj. Ta sveta obitelj.

Obitelj. Ta sveta obitelj.
Uvjerenja. Ta čudna stvorenja.

Izgovorim u sebi ove četiri rečenice svaki put kad imam susret s klijentima kod kojih nađem uporište problematike u obiteljskim konstelacijama. A većina je takvih. Možda i svi.

Obitelj i uvjerenja dobitna su kombinacija za probleme, vezanost, uništenje kreativnosti i uspjeha. Možda vam ovo zvuči prejako, ali tako je.

Stječući uvjerenja iz odnosa, ljudi najčešće odbacuju svoje ja u 70% njegovog postojanja. U onih 30% ostaje prašina, ostatci koji pokušavaju živjeti život kakav žele.

Nemoguće. Nažalost, s ostatcima sebe, čovjek može živjeti samo to što ima, djelomičan život, nepotpun.

Obitelj je institucija koja je istovremeno najsigurnije i najopasnije mjesto za obitavanje. Najsigurnija jer se tako u njoj čovjek osjeća, a najopasnija jer u njoj nailazi na problematiku koja vrši najznačajnije utjecaje na njega, one ograničavajuće!

Potrebe za sigurnošću i pripadnošću, potvrđenošću i prihvaćenošću temeljne su ljudske potrebe za preživljavanje koje u sustavu koji živimo dobivamo kroz sustav obitelji.
No taj sustav već svojim postojanjem, a da ne pričamo o djelovanju, ograničava svaku individuu – da bude samostalna, potentna, da ispolji sebe i da se samoostvari.

Jer, zbog te pripadnosti, potvrđenosti i osjećaja sigurnosti koje prividno dobiva u sustavu zvanom obitelj, čovjek neminovno radi kompromise kako bi zadovoljio očekivanja drugih članova obitelji, neka pravila koja su proizašla iz tog sustava, ali i kolektivne svijesti na temu obitelji.
Radeći kompromise, uvelike odustaje od svojih potreba i u tom procesu odbacuje svoje sposobnosti.

Svaki put kad ne napravi po svom, čovjek potiskuje svoje sposobnosti i one ključne resurse, recimo vrijednost, samopouzdanje, hrabrost ili proaktivnost, te tako polovičan bez određenih sposobnosti ide kroz život.

Vremenom primijeti da se promijenio, ali mu uvjerenja opet objasne da je to normalno, to je život.

Ništa to nije normalno, dragi moji. Ako sebe u ogledalu ne vidite potentnima nego oronulima; ako nemate snagu ili je ne koristite u svom njezinom potencijalu; ako u životu mislite da puno toga ne možete, zapravo vam život polako propada.

Kad je to tako, zapitajte se ključno pitanje: kome sam dao/dala svoju snagu? Kome sam dao/dala svoje resurse? Zbog kojeg odnosa u životu sam odlučio/la da ću odustati od sebe?

Je li taj odnos dovoljno dobar razlog da moj život propada, da gubim sebe, razbolijevam se i slično?

Niste na ovaj svijet došli da zadovoljavate tuđa očekivanja. Niste.

Ma koliko vam taj osjećaj sigurnosti i pripadnosti donosio prividnu sreću, pogledajte sebe i iz drugog kuta pa procijenite koliko vam taj osjećaj lošeg čini.

I osnažite se da krenete naprijed kao individue sa svojim punim potencijalom bez naslanjanja na svoje članove obitelji. Tada će vas i oni vidjeti i doživjeti uspješnima.

Umjesto da vi slijedite niske vibracije odustajući od sebe zbog udovoljavanja drugima, dozvolite sebi da se dignete na više vibracije tako da vas drugi mogu slijediti. Tada ćete se skupa naći na nebu umjesto što slijedite trend propadanja radi prilagođavanja!

Sretno!