Melita Manojlović

S dna do ljubavi, sreće i zadovoljstva

Ne vidim ja ovaj papir koliko mi suze idu. Ali, moram vam napisati ovaj blog, jer jako je važno.
Znate, život je takav, da čovjek nekad plače od sreće,nekad zbog boli, a nekad zbog oboje.
Ovo je trenutak u kojem ja plačem i od sreće i od tuge. Zbog spoznaje koju sam osvijestila maloprije. Služit će vam jako.

Znate, kroz život prolazimo različite situacije – i one dobre i one loše. S njima se nosimo kako znamo. NLP kaže da u svakoj sekundi, dok prolazimo životne situacije, donosimo zaključke i odluke koji dalje postaju naša uvjerenja.

Što intenzivniji doživljaj i emocija koju proživimo u toj situaciji, to jače povjerujemo u zaključke koje donesemo…
Znate moju priču da sam u djetinjstvu izgubila oca. I sjećam se naravno situacije kada je vojska krenula u pohode, išla redom i ubijala.
Mi smo bili u kući i čekali svoj red. Nije bilo drugog izlaza, osim čekanja i molitve da će ishod biti za naše dobro. Nismo znali da će nam se dogoditi situacija iz koje nećemo moći izaći, sve nas je snašlo u toj kući. Sudbina kažu.

Možete zamisliti koji je to strah koji smo proživjeli čekajući sudnji trenutak i ne znajući njegov ishod.

Nismo smjeli izaći ni do toaleta jer je bilo rizično podići glavu u visini prozora, pa smo puzali po kući. Zato ja danas još uvijek zadržavam probavu i debljam se… nije čudno, je l’ da? Nego, protekla tri dana nisam dobro spavala, a kako sam u životu razvila diskus herniju zbog ovog povijesnog događaja, i ona se ovih dana jako uzburkala. Više nego ikad.

 

Uloga podsvijesti

 

Onda kada ne možemo spavati, a razloga fizičkih nema, onda podsvijest radi svoje. Mi u REM fazi tijekom noći razgrađujemo impresije koje smo proživjeli u danu prije, u životu prije. One koje su preintenzivno negativne mozak nekad ne može godinama apsorbirati. Zato podsvijest velike traume pušta pomalo.

 

Onda kada se odlučimo riješiti životnih opterećenja i trauma, kad pristupimo nekom procesu razgradnje, nekoj terapiji, tada podsvijest registrira naš zahtjev i pušta polagano određenu količinu toga. Pušta točno onoliko koliko mi možemo podnijeti u trenutku, a sve s ciljem da ona ne dođe preintenzivno u svijest i sačuva nas od šoka. Podsvijest želi da mi ostanemo zdravi i kad otpustimo traumu.
Ja sam svoju traumu prvi put počela otpuštati na tečaju NLP praktičarski prije 7 godina. I sve ove godine pomalo podsvijest pušta još i još informacija, odnosno zaključaka koje sam donijela dok se ona događala.
Zamislite dijete od 12 godine koje zajedno sa svojim roditeljima i još nekoliko obitelji rodbine čeka sudnji trenutak. Moli Boga da sve bude dobro. I onda se dogodi taj trenutak. Vojska ulazi na vrata i odvaja nas. Odvaja majke i djecu od očeva, muškaraca. Tjera nas negdje, a tata ostaje ispred te kuće.
Vrisak? Koji vrisak! Nema snage ni za što. Postaješ nijem. Uh, dok ovo pišem, tresem se sva. Da je rukopis, bio bi iskrivljen.
I tako, život ide dalje. Nekad pomisliš – nažalost pa je tako. Tad sam i ja tako mislila.

 

NLP kao rješenje za traume

 

Koliko je čovjek jak i pozitivan po prirodi, bez obzira na to što je sve bilo i kako je bilo, nadaš se da se nije dogodilo ono najgore. Nadaš se da se dogodilo neko čudo pa je tata pobjegao s tog mjesta.
Dugo sam nakon tog događaja čekala da se tata pojavi negdje na nekim vratima gdje smo bile mama i ja. Jako dugo. Jer nismo znale točan ishod situacije. Nekad sam pomislila – možda bolje da sam se okrenula u ključnom trenutku pa vidjela i znala da li da se nadam ili ne… No ostala sam živjeti s tim.
Prvi put sam traumu dotakla terapeutski na tečaju NLP-a 20 godina nakon događaja. Otpuštanjem traume, otpuštala sam različita negativna uvjerenja koja su nastala te noći. Uvjerila sam se i da su ljudi loši i da sam to zaslužila i tko zna koje sve zaključke sam donijela tada. Više se niti ne sjećam, puno terapija je bilo na tu temu. Očistili smo puno toga.

A ovih dana, podsvijest mi kreira loše stanje. Koje je neobjašnjivo. Nije fizičke prirode, ali se pokazuje na fizičkoj razini. Ne spavam dobro i znam da je to pokazatelj da je podsvijest pustila još jednu količinu nečega što je došlo na red za osvijestiti.
To se, znate, događa obično kada smo odaslali želju za napretkom. Svemir tada skenira koja su to uvjerenja koja nas limitiraju da postignemo željeno i izbacuje van simptome koji nas dovode do uzroka koje trebamo osvijestiti i promijeniti.
Odaslala sam naravno jednu želju, postavila novi cilj i eto nema spavanja tri dana.

I danas sam bila slobodna ujutro i odlučila se terapeutski pozabaviti tom pojavom nespavanja da vidim što se krije iza toga i da očistim još jedan program koji me limitira kako bih bila još bolja, još sretnija, još radosnija i još uspješnija u životu.
I tako odradim sesiju i osvijestim… Terapija traži zaključke i uvjerenja koja su nastala nekad…. Znate onaj osjećaj da cijeli život čekate da se javi netko koga volite najviše na svijetu i mislite da će se javiti, dok istovremeno svu ljubav čuvate za tu osobu i sputavate se dati je u cijelosti drugima jer je ona rezervirana samo za tu jednu osobu? Ne znate. Dobro je da ne znate.

 

Kad trauma izlazi na sve pore

 

Samoća i tuga odavno je pronašla dom u mom neurološkom sustavu kada sam usamljena i tužna čekala da se tata javi i imala lažnu nadu da će doći i otvoriti vrata, a s njima i radost i sreću i ljubav…
To mi je služilo da mogu nastaviti život, jer to je bila još jedna jedina mogućnost da nastavim imati nadu i vjeru u život…
I onda skužim da mi je to jako dobro služilo, ali skužim i gdje me je sve ograničavalo??? I točno sada kada sam osvijestila na kojim me poljima ti zaključci i odluke koje sam tada donijela ograničavaju, točno to mi treba da mi se kvaliteta života popravi još i više.

Plakanje od tuge zbog spoznaje da ja još zapravo čekam da tata dođe, da me utješi, da me uvjeri da je sve dobro, da mi da ljubav koju trebam i podršku i zaštitu, tko zna što sve…. A sreća zbog spoznaje koje blagoslove od Svemira sam upravo primila nakon što sam to osvijestila, isplakala i vratila sebi sposobnosti.
Izlazi trauma kroz sve pore…. i dolazi još i još životne energije i ljubavi … ulazi u sustav… Znate koji je to osjećaj?? Ne znate…
A tek kad osvijestih sve situacije i ljude koji su me poslije tog događa povrijedili kroz život… da sam ih privukla tom svojom vibracijom, jer to kako zračimo, tako privlačimo… sad znam zašto se sve to događalo pa otpuštam i te traume…
Što da vam kažem još… E da, naišla mi je „slučajno“ odmah zatim i pjesma koja je opisala cijeli taj moj obrazac koji sam upravo otpustila… Ništa nije slučajno… Ni ljudi ni situacije, ništa… A vama sam upravo objasnila kako se čovjek može vratiti sebi, otvoriti za sve što nema i ne može sada… O tome vam pričam i omogućujem da i sami napravite na radionicama, edukaciji NLP praktičarski i seminaru o zakonu privlačenja.

 

Odgovorno tvrdim da, dok se ne pozabavite sobom, traume će se pokazivati na različite načine. Onemogućavat će vam kvalitetu života – od spavanja do puno važnijih stvari u životu.

 

Ja sam vam doista živi dokaz kako se podiže kvaliteta života i dokaz toga da se MOŽE. S dna do ljubavi, sreće i zadovoljstva koračam svakodnevno, a sa svakim novim osvještavanjem koračam još nekoliko koraka prema naprijed i nema mi kraja. Nakon ove sesije danas, otvaram se još više za sreću, uspjeh, ljubav, zajedništvo i mogu biti sigurna da će se to vidjeti na rezultatima…

Možete i vi, pod mojim vodstvom – bitno je da počnete!

Nema komentara

Komentiraj!