Ono što mi jesmo i ono što mi imamo

Kada sam u 12. godini proživjela jednu paklenu noć u kojoj sam izgubila oca i sve što sam imala u životu, nisam ni sumnjala da ću jednog dana pisati ovakav tekst koji će vas iznenaditi.
Danas, 25 godina kasnije, sjedim za računalom i odgovaram na pitanja o tome kako sam došla na ideju o projektu koji će unijeti značajne promjene u međuljudske odnose, promijeniti pogled na svijet usluga i osvijestiti vlastitu vrijednost mnogim uslužnim djelatnicima i njihovim kupcima. Projekt je to koji će popraviti svijet u velikome i, osim što sam ponosna na to i jedva čekam da počnem s projektom, osvještavam kako mi je upravo ta trauma koju sam jedva preživjela odredila životni smjer. Ali ne samo to. Pomogla mi je da osvijestim svoj unutarnji potencijal koji, stavljen u pogon, može poslužiti velikom broju ljudi.

 

Kad je patnja dovoljno velika, motivacija je dovoljno jaka

 

Kad sam na protekloj edukaciji polaznike podučavala o traumi, konstatirali smo da ništa u životu nije slučajno. Polaznici su primijetili da su im neki događaji iz djetinjstva koje su prošli kasnije služili da počnu proizvoditi neku dobrobit koja će služiti mnogima.

 

Jer samo onda kada je čovjeku patnja dovoljno velika, samo tada mu motivacija postaje dovoljno jaka i tada se pokreće prema nekom cilju koji mu je najčešće već u orijentaciji, već mu je poznat od prije.

 

Najčešće se događa da je upravo tema na kojoj smo najjače blokirani ili tema koja je za nas najbolnija ono mjesto gdje se krije naš najjači potencijal.

Jer sve su velike kreacije nastale upravo uz pomoć velike motivacije koju čovjek crpi tek nakon što u svom iskustvu spozna vrijednost toga što je izgubio ili nije dobio onda kada mu je bilo najpotrebnije. Tada se pokreće putem svoje promjene, ali istovremeno ima snagu za pokretanje svijeta prema tome. Ima taj potencijal da osvijesti i drugima važnost toga što je njegova tema.
Nerijetko ćete sresti uspješne ljude koji su nekad bili beskućnici, ostavljena djeca ili maltretirana djeca.
Njima je patnja postala dovoljno velika da su dobili motivaciju za promjenom, ali i inspiraciju.

 

Slušajte sebe

 

Kada odabirete svoj poziv, opet ponavljam, odslušajte mamu i tatu što vam predlažu, ali odslušajte i sebe, svoj život.
Ono što ste proživjeli kroz život već vas je obilježilo kao osobnost kakva jeste. Možda mislite o sebi da ste manje sposobni za neke stvari ili manje dobri za ovo ili ono, možda su vas roditelji odveli putem kojim niste željeli ići, ali ono što sigurno nisu mogli – nisu vam mogli oduzeti vaše iskustvo.

 

Kakvo god ono bilo, vaše iskustvo je vaša mudrost i znajte da ste iz njega daleko više naučili nego u školama koje ste pohađali.

 

I zato, kad birate svoj poziv, odaberite onaj koji je u skladu s vašom mudrošću koja je stečena iz života, nikako ono što su drugi preporučili. Jer onda kada počnete služiti svojim traumama iz djetinjstva i prihvatite i tu mamu i tog tatu točno takve kakvi jesu, tada ćete shvatiti da su i oni bili točno takvi baš zato da vi prođete to jedinstveno iskustvo koje vas je odredilo da budete točno takva osoba kakva jeste. Što je najvažnije, izvucite pouku iz toga i počnite se baviti poslom u kojem ćete sve ono što ste propatili kroz život moći koristiti da bi naučili druge da kod njih bude drugačije.

 

Jer naš primarni zadatak u životu je osvijestiti tko smo mi, što nam omogućuju sva ta i dobra i loša iskustva, a onda i da to što jesmo podijelimo s drugima.

 

Kada tako radimo, uspjeh ne može izostati jer on postaje posljedica onoga što mi već jesmo, a ne posljedica onoga čemu težimo, a što ustvari izvorno nismo.
Posljedica ovakvog načina života sigurno je veliki novac koji se u tom slučaju stvara čistom energijom. No on vam u konačnici neće biti ni važan.
Jer novac ne dolazi zato što vi nešto možete, već zato što vi nešto jeste.

Voli vas vaša Melita

Nema komentara

Komentiraj!