Tko smo mi u drugim ljudima | Melita Manojlović

Tko smo mi u drugim ljudima

Odnosi su jedan od najvažnijih aspekata ljudskog postojanja.

Jedan dobar odnos može čovjeku dati krila i podići ga do nebesa dok jedan loš odnos čovjeka može u potpunosti smrviti.
Tome je tako zato što svaki čovjek ima potrebu biti potvrđen i prihvaćen u svakom trenutku u životu i za to mu treba drugi živ čovjek.
Neka pravila koja govore o tome mogu li drugi ljudi sa svojim znanjem odlučiti tko smo mi i vrijedimo li ne postoje. Ipak, čini se da neka nepisana pravila očito postoje kada su međuljudski odnosi aspekt koji nas najviše može izbaciti iz kolosijeka i najviše podići u nebesa.
Rečeno je ovo do sad jezikom običnog čovjeka a, kao i sve drugo u životu, ima svoju pozadinu, objašnjenje i svrhu.

 

Odnos kao takav jedan je od boljih alata za rast i razvoj

 

Ljudi nam u život dolaze ne samo da bi nas potvrdili i prihvatili, nego i da bi nas naučili štošta.
Vjerujem da ste i vi to osjetili na svojoj koži i to popriličan broj puta u životu.

Kada se u jednom odnosu spoje dva energetska polja, ljudi se međusobno zrcale.

Zrcaliti znači vidjeti u drugoj osobi ono što ja jesam. Mislimo tom prilikom da smo sretni s tom osobom i da nam se ona sviđa, a ustvari se sviđamo sami sebi, uviđajući svoje karakterne osobine u drugoj osobi.

 

Neki aspekti nas koje osvještavamo u odnosu s drugim ljudima su izvrsni i pohvalni. Neki drugi nisu toliko bolni ili bolje reći premostivi su. No ponekad se zna dogoditi da neki aspekti nas, koje osvijestimo o sebi gledajući druge ljude kako žive i funkcioniraju, podignu u nama čitavu bujicu onih neosviještenih dijelova nas koje smo skrivali u sebi i nismo se mogli suočiti s njima.

 

Naravno da je svaki čovjek manje-više svjestan svojih nedostataka, no najčešće se dogodi da se baš s tim aspektima sebe najteže nosi te da ih potiskuje.
Sve do jednom, kada sretne osobu koja obično ima veliku važnost u njegovom životu, čije mišljenje mu je važno. Takva osoba svojim životnim stavovima i svim što ona je na njega utječe tako da je zbog povezanosti i opstanka s tom osobom spreman ustrajati i osvijestiti svoje ograničavajuće obrasce.

 

Kad ugledamo sebe u drugoj osobi

 

Najčešće se događa da ta osoba najprije iz vas uspije izvući ono što ni sami o sebi niste znali i radili, kako dobro, tako i loše. A onda ista ta osoba svojim postupcima koji vas vrijeđaju osvijesti u vama i vaše vrline i one dobre vrijednosti koje ste pomalo zaboravili.
I tako odnos oscilira od onog savršenog, koji je propraćen nevjerojatnim dobrim osjećajem, preko zajedničkog malog pakla u kojem svatko brije svoju briju. Preko potpunog usklađivanja do samog rastanka kada svatko odlazi na svoju stranu. Tada svatko dobiva priliku sabrati utiske i naučiti sve dobro o sebi, drugoj osobi i sve lekcije koje mora i želi iščitati iz tog odnosa.

 

Odnosi su nam, dakle, dani da uz pomoć njih osvijestimo svoje ograničavajuće obrasce, što se najčešće i dogodi. Što nam je važniji odnos, toliku proporcionalnu količinu vlastitih blokada možemo osvijestiti i apsorbirati. Što nam je važniji odnos, toliko više ćemo napredovati.

 

No problem je to što čovjek često iz odnosa iz kojih je morao nešto naučiti odlazi povrijeđen i obično se distancira od osobe s kojom je bio u tom odnosu. I tada radi najveću grešku.

 

Zato što tako odnos postaje kolateralna šteta njihovog uzajamnog pomaganja ili bolje reći rasta. Ponovit ću. Mi ljudi jedni drugima dolazimo u život da bi učili jedni od drugih. Ta učenja su vrlo često teška i izazovna za obje strane, no čim prođu i integriraju se znanja koja smo morali naučiti iz tog odnosa, prošlost više ne bi trebala biti važna, trebalo bi je zaboraviti.

 

Ta nespretna konfliktna i svakakva prošlost služila je da naučimo lekcije. Pa zašto smo nakon toga zlopamtila koja ostaju u lošem odnosu samo zato što je u jednom trenutku na samom vrhuncu učenja odnos bio izazovan ili težak?

 

Ne dozvolite da odnos koji vam je jako puno služio u životu, bilo putem dobrih zajedničkih trenutaka, bilo za neke lekcije i učenja koja ste morali osvijestiti, završi bez zaslužene pažnje i dobrobiti koju može donijeti svima.

 

Drugim riječima, ne ljutite se na osobu koja vam je život popravila. Znanje koje ste stekli iz tog iskustva služit će vam cijeli život pa zašto ne bi i s tom osobom koja vam je bila učitelj?

Nema komentara

Komentiraj!