Zar taj život ne može biti jednostavniji? | Melita Manojlović

Zar taj život ne može biti jednostavniji, Melita Manojlović, blog

Zar taj život ne može biti jednostavniji?

Prečesto mi se dogodi prolazeći vlastita iskustva, ali i pomažući ljudima da prođu kroz svoja iskustva, da se zapitam čemu sve to vodi i zašto je potrebno za tako male stvari proći tako veliku patnju?
Sva ta previranja, svi ti problematični odnosi i nesigurnost, pitanja o tome jesmo li na pravom putu, biramo li dobar smjer, jesmo li dovoljno dobri prema sebi, prema drugima, svi ti problemi i nedaće koje prolazimo… Bože, čemu sve to?, ponekad se pitam.
Zar taj život ne može biti jednostavniji?!
Vjerujem da ste se i vi to pitali puno puta u životu.

Spoznaja životnih mudrosti

No kad pogledam suštinu toga, jer imam uvide upravo u tu suštinu, jedno je jasno.
Život živimo kako bismo spoznali životne mudrosti.
Uglavnom ih stječemo putem iskustava.
Ponekad lakše spoznamo poruku, kroz jednostavnije iskustvo, no ponekad moramo proći značajan broj iskustava i to onih težih da bismo spoznali neku mudrost.

Onda kada poruku ne spoznamo kroz jednostavnije iskustvo, život nam kreira drugo, kompleksnije, i tako redom.

Pa se tako dogodi da od muhe ponekad ispadne medvjed u iskustvu.
U prijevodu, naizgled jednostavno iskustvo koje trebamo proći u konačnici se iskomplicira i naizgled jednostavnu mudrost koju trebamo spoznati spoznamo na teži način.

Naš unutarnji sustav konstantno ima potrebu preispitivati se i to dovodi vrlo često do situacija u kojima ne možemo donijeti odluke, u kojima se preispitujemo predugo i preteško da bismo dobili jedan točan odgovor i potvrdu da smo dobro napravili u realnosti.

Padaju mi na pamet odnosi najprije. Koliko se često dogodi da primijetimo da odnos nije u redu. Partnerski, prijateljski ili neki treći… No nismo odlučni, nemamo snage donijeti odluku da ga prekinemo… Preispitujemo se, mislimo o toj osobi i kako će to na nju djelovati, što će reći okolina, kako ćemo se mi sami osjećati s tom odlukom…
Toliko toga za preispitivanje uz istovremeno zanemarivanje svojih izvornih potreba koje su itekako važne.
Zašto to radimo?
Zato što nemamo odgovore koji su ključni za tu situaciju. Zato što smo na tom polju neuki. A neuki smo na mnogim poljima.
Čovjek je proizvod koji sam sebe nadopunjava, zato je i došao na ovaj svijet!

I često puta jednu te istu stvar mora napraviti više puta da bi spoznao pravu istinu i konačno je prihvatio kao svoj životni postulat koji će koristiti dalje.

Eto, zato je život ponekad kompliciran.
Kako i može biti drugačiji onda kada nešto prvi put radimo i kada trebamo spoznaju kako?

I, ma koliko godina starosti imali, ne zaobilazi ovo što sam napisala nikoga.

Godine nisu presudne za životne mudrosti, ali iskustva jesu.

 

Inače, ovim se pitanjima bavimo i na NLP edukaciji, komprimiramo problematiku znanjem i radom na sebi kako bismo je što prije riješili i kako život ne bi prošao u tome.

Nema komentara

Komentiraj!