Čiji scenarij ti živiš? | Melita Manojlović

Čiji scenarij ti živiš?

Jeste li se ikada zapitali što određuje Vaše strategije i obrasce ponašanja u životu? Što to uvelike oblikuje naše vrijednosti i kriterije i što mi smatramo dobrim i ispravnim a što lošim i pogrešnim?

 

 

To su obiteljski scenariji – odnosno uvjerenja, ideje o raznim životnim situacijama i našim postupcima u tim situacijama, temeljena na iskustvu naših roditelja, njihovim obrascima ponašanja. Obiteljski scenarij je određeni skup uvjerenja koji osoba nesvjesno smatra ispravnim i jedino mogućim za sebe a koji potječe iz njegove roditeljske obitelji.

 

 

Dijete upoznaje sebe i svijet oko sebe kroz prizmu percepcije svojih roditelja koji su mu u ovoj fazi života nepokolebljivi autoritet. Ono poput spužve upija način razmišljanja roditelja, njihova uvjerenja koja se često izražavaju u obitelji, navike, reakcije, ponašanje i komunikaciju. Svi ovi modeli ponašanja ostaju u podsvijesti a kasnije odrasla osoba, nesvjesno, koristi te modele.

 

 

Obiteljski scenariji odražavaju se u svim područjima našeg života:

  • odnos prema partneru, odnos prema braku općenito;
  • uvjerenje što u kakvom uzrastu treba učiniti (kada se treba udati, imati djecu, promijeniti posao, uvjerenja poput “još je prerano za tebe” ili obrnuto “već si prestar za to”);
  • poslovna sfera (izbor profesije, ponašanje na poslu, odnos prema poslu, kolegama, nadređenima, razina vlastitih ambicija i rast u karijeri);
  • financijska situacija;
  • društveni status (uvjerenja, s kim može imati prijateljstvo a tko “nije iz našeg kruga”).

 

Zapravo, obiteljski scenariji jesu ograničavajuća uvjerenja a budući da su nastajala tijekom dugog perioda i pod utjecajem roditelja (jakog autoriteta), imaju ogroman utjecaj na nas ali nažalost, nisu uvijek i korisna za nas. Uostalom, roditelji su nam prenijeli samo ono što su sami znali i umjeli, pa sljedeći samo obiteljske scenarije, ograničavamo sebe na iskustvo roditelja i njihove rezultate ali zadovoljavaju li nas ti rezultati, ispunjavaju li nas?

 

Pogledajmo primjer kako nastaje obiteljski scenarij. Recimo, djevojčica odrasta u obitelji u kojoj se roditelji stalno svađaju (na primjer, zbog očevog pijanstva ili grubosti), ali se ne razvode. S jedne strane, dijete voli svog oca i njegova prirodna želja bit će da svoje roditelje smatra dobrima i punima ljubavi. S druge strane, djevojka vidi odnose u kojima majka pati a otac uzrokuje tu patnju.

 

Kakvi će biti njezini osjećaji i obiteljski scenariji? Ona jako voli tatu ali u isto vrijeme vidi odnose u kojima mama pati a tata tu patnju uzrokuje. Mama osuđuje kćerine osjećaje prema ocu: “Gle, kako ti je tata loši! Idi k njemu, kad ga toliko voliš!” U takvim okolnostima kod djevojčice se razvija određeni model obiteljskih odnosa u kojima se spajaju ljubav i bol, strpljenje i osuda, nezadovoljstvo.

 

Zbog toga će ona kao odrasla osoba podsvjesno težiti odnosima u kojima će doživljavati bol i razočaranje. Bez tih osjećaja žena se neće moći osjećati voljenom i potrebnom, teško će voljeti nekoga tko ne zna biti i dobar i jako loš u isto vrijeme.

 

Koja je opasnost od nesvjesnog praćenja seed skripti? Ona leži u činjenici da ljudi slijede obiteljski scenarij ne provjeravajući odgovara li im on osobno, odgovara li njihovim osobnim prioritetima i vrijednostima, doprinosi li ostvarenju željenih ciljeva? I kakvi su inače ti osobni ciljevi? Često se događa da nesvjesno slijeđenje obiteljskih scenarija dovodi do toga da smo u vezama u kojima se loše osjećamo, radimo posao koji ne volimo, a u dobi od 40-50 godina dolazi do krize i frustracija od spoznaja da mi trošimo svoje živote na nešto što nas ne čini sretnima.

 

Radom na sebi, povećanjem svoje svijesti, možemo naučiti prepoznati destruktivne scenarije koje slijedimo i zamijeniti ih novima za nas učinkovitijima i korisnijima. Da biste počeli stvarati vlastite scenarije, morate naučiti osjećati i razumijevati sebe, svoje istinske želje i vrijednosti, osloboditi se osjećaja krivnje i srama (koji se mogu javiti kada osoba radi nešto što želi ali ne dobije odobrenje obitelji).

 

Događa se i obrnuto – osoba, gledajući svoje roditelje, shvaća kako NE želi živjeti, i u svom životu manifestira “antiscenarij”. Na primjer, vidjevši da otac pati u braku, sin se uopće ne ženi i ne započinje ozbiljnu vezu ili gledajući kako se majka žrtvuje, radi previše, ne razmišljajući o vlastitim interesima kako bi osigurala djecu, kći odlučuje ne mariti ni za koga i živjeti samo za svoje zadovoljstvo.

 

 

Ali čak ni takav izbor “antiscenarija” nije izlaz iz scenarija jer najčešće je odabrano ponašanje uzrokovano pokušajem da se dokaže da su roditelji u krivu ili strahom od ponavljanja njihove sudbine. No budući da u ovom slučaju nema osviještenosti vlastitih želja i vrijednosti, onda takva strategija neće čovjeka učiniti sretnijim i slobodnijim.

 

Rad na sebi, koji vam omogućuje da izađete iz uobičajenih ograničavajućih okvira, zahtijeva vrijeme ali samo tako možete postati autor scenarija svog života i kreirati ga na način da vam donosi osjećaj sreće, radosti, zadovoljstva, harmonije sa samim sobom i svijetom oko sebe.

 

Čak i ako nitko u vašoj obitelji nikad nije bio bogat ili nije bio sretan u braku ili se nije znao realizirati, postavljanjem takve namjere i cilja možete prekinuti ovaj lanac neuspješnih obiteljskih scenarija i postati prva osoba koja je bogata, uspješna, zdrava i sretna!

Nema komentara

Komentiraj!