Hranite dušu, a ne ego

Hranite dušu, a ne ego

Tema ovog teksta je nešto s čime se često susrećem u radu s ljudima, pogotovo na NLP treninzima. Naime, velik broj ljudi dolazi na edukacije s rečenicom: “U životu imam sve, a svejedno sam nesretna/nesretan.” Drugim riječima, jako je puno ljudi koji su nesretni i ne znaju razlog tom nezadovoljstvu.

Puno je ljudi koji rade posao koji ne vole, puno je ljudi koji su u odnosima u kojima ne vole, u kojima nisu zadovoljni, čak ima ljudi koji se druže s ljudima s kojima im nije dobro, žive u prostoru koji im se ne sviđa itd.

Slijede neka pusta pravila koja su im jako bitna. U svemu tome osjećaju ne samo veliki fizički i psihički napor, nego i veliko unutarnje nezadovoljstvo. I onda se to nezadovoljstvo množi kroz kilograme, kroz konflikte, kroz neuspjehe koji dolaze kao posljedica toga svega.

 

To ide u nedogled, sve dok se jednoga dana ne dogodi rez. Kada Svemir kaže: “Sada je dosta! Radio si sve što ne treba, sve što nije bilo usklađeno s tobom.” Onda se dogodi nešto što nije dobro za život, neka opomena. Najčešće prvo ide malo blaža opomena pa onda malo jača.

 

Gdje je zapelo?

 

Kad se takve stvari počnu događati, gdje je zapravo zapelo? Puno vas rješenje traži u radu na sebi. NLP je tu stvarno jedan jako dobar model koji objasni kada radimo nešto što radimo, zašto to radimo, kada se drugi ljudi prema nama ponašaju tako kako se ponašaju, zašto se ponašaju, koji udio toga je naš, a koji njihov? Kako da to sve riješimo? Zašto smo uopće nezadovoljni?

 

Definitivno, rad na sebi je jedan od ključnih elemenata koji treba krenuti koristiti da bi se stanje u našoj glavi “raspetljalo”.

 

Jer, što se zapravo događa? Događa se to da mi kroz život prolazimo razna iskustva, razne sugestije, primamo ih izvana od roditelja i okoline. Imamo neke predodžbe o sebi, o tome što želimo postići, što možemo, što za nas znače ta materijalna sredstva kojima težimo. U tome svemu čovjek s jedne strane konstantno ima potrebu za rastom, a s druge strane u nekom trenutku odabere krivi put, napravi “overload” svega.

 

Dvije ključne stvari koje treba mijenjati

 

Dvije su ključne stvari koje se događaju u ljudskom umu, a kojih se treba riješiti da bismo osjećali zadovoljstvo. Prva stvar ili pitanje koje trebate sebi postaviti je: “Što za mene znači to za čime trčim?” To mogu biti materijalna sredstva ili nešto drugo. Pitajte se za čime to trčite dok ste nezadovoljni? To nešto ima u našoj glavi značenje koje je nezrelo i koje je proizašlo iz ega.

Kada mi ludo trčimo za nečim što je toliko bitno u našoj glavi, a u principu ne mora biti toliko bitno, to znači da mi sebi ili drugima želimo nešto dokazati. Nešto u čemu smo u proteklom životu bili loši, bili omalovaženi po pitanju uspjeha, identiteta, sebe, pripadnosti. I onda te ciljeve postavljamo i trčimo za njima sumanuto da bismo dokazali da mi to možemo i da smo sposobni.

 

Dakle, prvo pitanje je uvijek: “Što za mene znači to za čim trčim, a istovremeno se osjećam loše dok to radim?”

 

Vrlo često vam se u životu može dogoditi da um generira jedno, a duša potpuno drugo u istom trenutku. I dok um kaže: “Ti sada to trebaš postići jer će to za tebe značiti uspjeh, bit ćeš poštovan u društvu jer nekad nisi bio.” To je čista projekcija uma, odnosno ega, koji ima potrebu nahraniti se.

Istovremeno duša govori: “Ja bih se odmorila, ja bih htjela u prirodu. Ja bih htjela da daš nešto sebi za sebe. Nešto istinsko što iz tebe vrišti da želi upravo izaći. Nešto što će biti samo tvoje.” Možda to nešto neće biti povezano sa materijalnim sredstvima, možda to neće biti toliko uspješno, ali će biti vraćanje u sebe.

 

Kada postavljamo ciljeve i trčimo za njima, često se u tome se ne osjećamo dobro. Zaboravljamo svoje unutarnje potrebe. Najčešće ti ciljevi iz ega o kojima vam sada pričam, koji imaju neko značenje i nešto žele postići, oni najčešće zanemaruju naše unutarnje, stvarne želje, koje su najčešće potpuno suprotne od toga. Ako se mi odlučimo slijediti taj zov duše koja kaže da u nekim trenutcima trebamo nešto napraviti za sebe, ego to tumači kao da ćemo biti manje uspješni.

 

Duša kaže da postoji neki put koji je dobar za nas, a to nije ono u čemu se dobro ne osjećam. Pitanje je uvijek: “Zašto sam ja nesretna/nesretan?”

 

Nesretna/nesretan si zato što služiš tom egu. Nesretna/nesretan si zato što trčiš za ciljevima koji će ti prilijepiti određenu etiketu i onda ćeš dobiti pozornost, predodžbu o sebi, ali nećeš dobiti unutarnji mir.

 

Ako poslušaš svoj unutarnji svijet, on će ti reći da moraš napraviti nešto potpuno drugo u tom trenutku umjesto toga što radiš sada. I to će ti donijeti unutarnje zadovoljstvo. Unutarnje zadovoljstvo će proizvesti taj rezultat, možda ne u tom smislu i na tu temu koju si ti zamislio u svojoj glavi. No definitivno će dati rezultat koji će opet biti tvoje zadovoljstvo.

 

Druga stvar koju se trebamo pitati u takvim trenutcima kada smo nesretni je: “Zbog koga radim to što radim?”, tj. “Čiji glas čujem da mi kaže da trebam to raditi?”

 

Mi puno puta ne samo da slušamo okolinu, što okolina zahtjeva od nas, već vrlo često čujemo i one glasove koji su iz ranog djetinjstva, kada su nam roditelji govorili: “Ti ćeš biti uspješan, ti si najbolji, od tebe se očekuje to i to, moraš biti dobar čovjek, moraš biti uspješan, moraš biti lojalan.” Ne kažem da je ružno biti lojalan i dobar čovjek. Samo hoću reći da u nekim trenutcima ako odabiremo ciljeve koji su iz ega, koji zadovoljavaju neke tamo predodžbe, onda imamo jako dobru kombinaciju da se odmaknemo od sebe. Da jednostavno mislimo na sve drugo, samo ne na ono što unutar nas vrišti da bi mi željeli, voljeli postići i biti.

 

Koji produkt toga svega može biti nego da smo nesretni?! Nema drugoga i nema druge mogućnosti. Svi mi često, s obzirom na programe koje nosimo u sebi i “glasove“ koje čujem, napravimo puno toga što bismo morali, a malo toga što bismo željeli. Iz tog razloga postajemo nesretni.

 

Što čovjek treba napraviti zapravo? Treba samo malo ostati sam sa sobom u miru i zapitati se – što ja zapravo želim? A onda i poduzeti neke radnje da to što želi postane realnost. To ne znači da treba odustati od ljudi oko sebe ili da treba prestati raditi stvari, nego samo da treba donijeti odluke koje su usklađene s njegovim unutarnjim mirom. Tada će se sve posložiti.

Ja vam to od srca želim! Da što prije krenete to raditi i da se u vašem životu krenu događati stvari zbog kojih ćete biti sretni!

 


 

Ako trebate pomoć i ne možete sami pronaći put do potrebnih rješenja, pridružite nam se na edukaciji NLP practitioner ili dogovorite individualne sesije!

Nema komentara

Komentiraj!