velj
06
2020
Jeste li zbog straha odlučili ne živjeti?
Strahovi su najveći ljudski problem i najveći ljudski izazov. Ljudi najčešće zbog strahova ostaju tamo gdje jesu i, mogu slobodno reći, ljudi zbog strahova propadaju. Strah je emocija koja se može dogoditi bilo kome u bilo kojem trenutku. Bilo da smo uspješni ili manje uspješni, bilo da smo već nešto postigli u životu ili se tek spremamo postići. Strahovi su ono što se jako često pojavljuje. I upravo su zato jako značajna tema svima nama. Tema s kojom se većina ljudi teško nosi.
Što je strah?
Strah je najprije emocija kao i sve druge emocije koje imamo. Najčešće se pojavljuje kada je ispred nas nešto što nam je nepoznato. Emocija straha zapravo je često emocija koja ustvari omogućuje da prepoznamo kada se počinjemo kretati prema nečemu što je novo za nas.
Čovjek je mehanizam koji konstantno raste, htio on to ili ne. Svaki put kada odlučimo tapkati u mjestu, mi zapravo odlučujemo ne samo stagnirati, nego počinjemo jednostavno propadati, mentalno, fizički, emocionalno.
Bez obzira na to koliko smo toga do sada postigli, naša osnovna ljudska potreba jest potreba za rastom. To znači da mi trebamo konstantno nove rezultate. Trebamo nešto novo da se događa u našem životu da bismo uz pomoć tih rezultata zapravo osvijestili sebe.
I upravo u takvim trenutcima je strah taj koji se pojavi i pita: “Možeš li sebe vidjeti u toj novoj realnosti? Zaslužuješ li biti u toj realnosti? Imaš li ti sve resurse, sve sposobnosti, sve stručne kompetencije, imaš li tu vrijednost koja je usklađena s tim što želiš postići?”
Prelazak na novu razinu
Onda kada osjetimo strah, mi ustvari nemamo svijest o sebi u toj novoj realnosti. Nemamo svijest o sebi kakvi ćemo biti i jesmo li mi ti koji možemo i zaslužujemo postići to što želimo. Objasnit ću vam to ovako. Mi smo sada na jednom stupnju, a trebamo doći na drugi stupanj. Predodžbu o sebi na jednom stupnju mi sada imamo. Znamo tko smo. A najčešće predodžbu o sebi na drugom stupnju još uvijek nemamo. Na jednom stupnju imamo lošu predodžbu o sebi po pitanju drugog stupnja. Zato je potrebno da se dogodi određeni rast kako bismo mi o sebi počeli razmišljati na ovom stupnju.
Recimo, na primjer, da želite promijeniti posao. Sada ste na jednoj hijerarhijskoj razini, a trebate stići na jednu višu razinu i na toj razini vi mislite da trebate biti druga osoba. Ok. Treba nešto promijeniti u svom ponašanju. Ali to ne znači da vi već nemate te sposobnosti i da ne možete jednostavno doći na tu razinu, nego samo nemate predodžbu o sebi kao toj osobi.
Primjerice, u partnerskim odnosima, osoba može misliti – “sad sam jadna, nitko me ne voli, partner me vara. Ovdje sam, a trebam biti tu gdje me partner voli, poštuje i cijeni.” Kad poželi prijeći s prve razine na drugu (na kojoj je voljena i poštovana), osoba će osjetiti strah jer nema predodžbu o sebi i o osobi koja tek treba postati. To ne znači da ona nije ta osoba, nego samo da nema predodžbu o sebi. Iz tog razloga počinje generirati strah.
Taj strah često interpretiramo kao strah od promjene i strah od toga da nismo dovoljno dobri. Primjećujem na mojim edukacijama da puno ljudi prolazi edukacije za coaching, postaju life, business coachevi. Oni o sebi nemaju predodžbu da su već to postali. Još uvijek nemaju to u svojoj glavi, taj identitet u svom postojanju. Zato im se javljaju strahovi na tom samom početku.
Poziv na osvještavanje sebe
Strah nije ništa drugo nego poziv na osvještavanje sebe u toj novoj realnosti koju želimo. Daleko bolje od ostajanja u strahu je pitati sebe – kako ja sebi u ovom trenutku mogu dokazati, već na ovom nivou gdje jesam, da stvarno mogu postići i biti to što želim?
Dakle, koji su to dokazi koji već sada mogu reći da ja mogu sebe doživjeti u toj predodžbi nove osobe, novog identiteta kojem težim?
Sama odluka da ste krenuli prema tome je jedan dobar dokaz da vi to jeste jer vi to ne bi imali u svojim perceptivnim filterima, ne bi vam nikada palo napamet da trebate nešto promijeniti u životu da nemate to u sebi. Vi to u sebi već imate. Radi se o tome da trebate zakoračiti i trebate možda prije toga zapitati sebe čega se točno bojim. Jako često se ljudi boje tog uspjeha koji će postići.
Upitajte se što vam se najgore može dogoditi ako uspijete, koga možete ugroziti i kako će to utjecati na vašu okolinu. Najčešće je okolina ta koja nas ograničava da mi guramo naprijed jer mislimo da ćemo izaći iz okvira. Potvrđenost i prihvaćenost drugih ljudi je jedan vrlo bitan element koji se pojavljuje tada kada se strah pojavi.
Dakle, vaša ograničenja kada je strah u pitanju vrlo su često vezana za odnose s drugima. Odnos kao takav je svakom čovjeku potreban zato što ga potvrđuje i prihvaća, a čovjeku to treba da se zrcali.
Morate znati da se ništa neće loše dogoditi ako napravite nešto za sebe, ako napravite taj iskorak i novi uspjeh. Opet ćete doći u situaciju u kojoj će vas i ti ljudi o kojima sada mislite prihvatiti, poštovati, vrjednovati.
Taj trenutak kada prelazite iz jedne faze u drugu fazu razvoja je najteži i tada se strah pojavljuje. Sjetite se zašto ste krenuli.
Tko ćete vi postati kada postignete to i koliko će to biti bitno za vas i za vašu okolinu? Koje zadovoljstvo i koju dobit od toga ćete imati?
Dobit je daleko veća od one koju imate sada kada ne postižete to što želite. Trenutna dobit je samo to da nemate taj strah koji se pojavi kada odlučite prijeći na novu razinu, ništa više. A dobit koju biste imali kada biste se odvažili i krenuli bila bi daleko veća. Strah ćete ionako premostiti brzo, daleko brže nego što to mislite na početku priče.
