PROMIJENI SVOJ ODRAZ U OGLEDALU | Melita Manojlović

PROMIJENI SVOJ ODRAZ U OGLEDALU

Na što prvo pomislite kada se ujutro pogledate u ogledalo? 

Jesu li vaše misli neopterećene slikom još uvijek uspavanog lica koje se polako budi, usmjerene prema idejama i planovima kako ispuniti dan i kako ga najbolje iskoristiti? Ili nevoljko zastanete na slici koju vidite ispred sebe, primjećujete sve nedostatke dok vam unutarnje nezadovoljstvo baca misli negdje u prošlost kada je sve bilo ljepše, sve bilo lakše? Ili je bilo praćeno unutarnjom voljom, na čije je mjesto danas došla nostalgija i ravnodušnost? Možda nevoljko udahnete pogledom fiksiranim na duboke podočnjake razmišljajući kako vas čeka još jedna borba da izgurate dan? 

 

Svi mi prolazimo kroz mnogobrojne životne uspone i padove. Neki ljudi u tišini, neki drugi o tome pričaju na sav glas, važno je uvijek izaći dignute glave i naučiti novu životnu lekciju. 

Međutim, ako iz dana u dan, slika koju gledate svakog jutra u ogledalu postaje manje privlačna da poželite duže ostati u krevetu, ili želite zatvoriti oči kako bi odagnali misli koje vam govore kako odraz nije onakav kao nekada, ili kako vi niste ona osoba koju želite vidjeti ispred sebe, tada je vrijeme da nešto poduzmete. 

 

Kao prvo, važno je razumjeti da je naš odraz samo refleksija naših unutarnjih stanja. Onako kako se osjećamo iznutra, reflektira se i pokazuje na našem licu na van. Doživljaj svijeta oko nas, pa tako i nas samih, odraz je našeg unutrašnjeg stanja. 

Stoga, onako kako mi doživljavamo sebe, to ćemo u jutro i vidjeti u ogledalu kada se probudimo. 

Mislite li da vam danas u životu nešto fali? Ili se sve čini na svom mjestu, a vi, unatoč tome, ipak osjećate neku vrstu nezadovoljstva? Žudite za prošlošću kada ste se osjećali bolje i htjeli bi da je i danas kao nekada? Sjećanja nam služe za praćenje povijesti naših života, za učenje važnih lekcija, da definiramo tko smo bili ili što želimo biti danas, i tiho nam ucrtava put.   

 

Razmislite o svojim sjećanjima 

Svaki put kada se prisjećamo, tada prošle sadržaje vraćamo u svoj um, što u nama izaziva niz emocija. Kada se prisjećate svoje prošlosti, činite li to kako biste se zadržali na ugodnim ili neugodnim sjećanjima? Prisjećate li se tada svojih uspjeha ili neuspjeha, odustajanja ili osvajanja? Izazivaju li u vama osjećaj jednakosti i poštovanja ili nedostatnosti i inferiornosti?  

Vaša sklonost sjećanju na prošlost može otkriti način na koji pristupate sadašnjosti i budućnosti, može vam reći puno o tome tko ste i… čega se bojite! Primjerice, ako ste skloni prisjećati se onoga što vas opterećuje, razmišljati o neuspjesima i pretrpljenim nepravdama, tada zasigurno, dok razmišljate o životu ispred sebe, to ne činite s vedrinom. Tada vaš um, u sadašnjosti, može razmišljati o nepredviđenim događajima koji bi se mogli dogoditi u budućnosti, o brigama, o tome što može poći po zlu… Jer način na koji se sjećate svoje prošlosti odražava se na način na koji razmišljate i projicirate se u budućnost. Misao se veže za misao, a strah se lijepi za strah. 

Stoga izdvojite lijepe trenutke iz prošlosti, trenutke kada ste bili uspješni, ostvarili nešto što ste zamislili, i tada s takvim mislima pogledajte u jutro sebe u ogledalo i planirajte svoj dan. Iznenadit ćete se kada primijetite da vam se odraz promijenio, da nema više sivila na vašem licu, jer će na njegovo mjesto doći vedrina. 

 

Šta ako uspijem? 

Često u životu stagniramo, ne poduzimamo akcije jer se bojimo neuspjeha. Mnogim ljudima to je opravdanje na mjestu, nekima je prihvatljivo, a mnogi bi se poistovjetili s tom tvrdnjom. Ne odlučujemo se na djelovanje kako se ne bi osramotili, da izbjegnemo neuspjeh u onome što smo si zacrtali, a možda se i bojimo pozitivnog ishoda, odnosno postavljamo si pitanje ”šta ako ovaj put uspijem?” Za neke od nas, strah od uspjeha ima jednaku razornu moć kao i strah od neuspjeha. Zato što smo na neuspjeh navikli. Naviknuli smo na sažalne poglede ljudi, na podsmjehivanje, na opet isti obrazac na kojem uvjerenje ”nisam dovoljno dobar/ra” drži svoje temelje. 

Međutim, ti isti bi ljudi naš uspjeh mogli doživjeti kao prijetnju onome na čemu grade svoj život, kao konop koji ih vuče nazad, jer ste vi otišli korak ispred njih. I zato mi, želeći ne povrijediti ljude koje volimo, a iznad kojih smo se ustvari visoko izdigli, režemo svoja krila i sputavamo se u vlastitom uspjehu ne bi li i dalje ostali povezani s njima, kako bi nas oni ”voljeli”. Ne želeći riskirati da budemo ostavljani, ostajemo tapkati na mjestu misleći da tako moramo. Blokiramo svoj potencijal samo kako bi udovoljili drugima, ustručavamo se oko svojih želja samo da zadržimo pripadnost, ne uzdižemo se iznad prosjeka kako nam drugi ne bi okrenuli leđa. 

I onda pogled u ogledalo. Ugašena iskra i potencijal u nama, reflektira se u odraz koji gledamo. A treba se samo usuditi da se taj odraz promijeni, da prodišemo i zapalimo iskru koja tinja, a kojoj ne damo da se razgori. Da to učinimo, tada bi se ozario i naš odraz jer bi prevladali vlastita ograničenja, osjetili život i probudili svoj potencijal. Treba se samo usuditi, kako bi i naš odraz u ogledalu dobio novi sjaj.

 

Najbolja verzija sebe 

Svatko od nas ima svoj put koji treba proći i zato je važno prihvaćanje sebe i onoga što nam je dano. Svatko od nas ima određene talente koje, kada ih otkrije, uvelike si olakšava život. Upravo ti talenti naše su snage koje trebaju ovom svijetu, a koje se možda bojimo razotkriti. Stoga trebamo vrednovati ono čime smo rođeni, a u čemu je naša snaga i potencijal, te je naša  odgovornost da to iskoristimo najbolje što možemo kako bi služilo kako nama, tako i drugim ljudima.  

Stoga ne bježite od zadataka misleći da im niste dorasli, već iskoristite svoj pun potencijal, pokažimo svojim primjerom drugima (ali i sebi!) kako se mogu rušiti barijere na putu, kako se može obgrliti život, disati punim plućima kako bi rasli kao ljudska bića i kako bi obojili svoj život paletom boja. Tada će i naš odraz u ogledalu dobiti pastelni sjaj umjesto uobičajenog, ugaslog sivila s kojim svako jutro započinjemo dan. 

 

Afirmacije za početak dana 

Da bi se usvojila nova navika, istraživanja su pokazala da je potreban 21 dan, a nakon toga, dosljedan nastavak prakse za njeno usvajanje, ne bi li novi obrazac u potpunosti postao dio nas i usadio nam se u ponašanje. 

Pokušajte stoga unijeti jednu novu naviku u svoju jutarnju toaletu. Obraćajte se samome sebi, gledajući se pritom u ogledalo svako jutro, i tako započnite dan. Jer ako u buđenju dana, izgovaramo afirmacija samome sebi pred ogledalom svakog jutra, time omogućujemo stvaranje pozitivnog temelja kojim pridonosimo mijenjanje našeg stava i pogleda na svijet, nabolje. Stoga krenite već sutra u jutro! Možete upotrijebiti neku od ovih afirmacija ili ih prilagoditi sebi, ovisno o fazi života u kojoj se nalazite, i onoga što vam je u njoj trenutno u fokusu. Neka rečenice koje izgovarate budu uvijek u sadašnjem vremenu, kao da se upravo događaju i neka budu pozitivno izrečene, bez negacija. 

 

Današnji dan započinjem sa zahvalnošću i u miru. 

Danas sam pun/a energije i pozitivnih misli. 

Zaslužujem i živim ljubav. 

Život voli mene i ja volim život. 

Volim i prihvaćam sebe. 

Ja sam osoba vrijedna poštovanja i ljubavi. 

Stvaram život koji obiluje ljubavlju, srećom, zdravljem i unutarnjim mirom. 

Ja sam zadovoljan/na i sretan/na. 

Ja sam sklad, balans i harmonija. 

Ostvarujem svoje ciljeve s uspjehom i lakoćom. 

Imam beskrajno mnogo talenata s kojima postižem fantastične rezultate.    

Moje misli ispunjene su pozitivnošću, a moj život obiluje blagostanjem i napretkom. 

 

Napišite svoje afirmacije, i neka vaš popis svakim danom postane sve bogatiji za koju novu rečenicu. Afirmacije stvaraju vašu novu stvarnost i pomažu da se vaša podsvijest uskladi s ciljem pozitivnih promjena na različitim područjima vašeg života. Afirmacije će vam pomoći da nastavite živjeti život koji želite i koji zaslužujete, sa strašću i entuzijazmom. Jer svi smo mi došli na ovaj svijet da budemo sretni. Vrijeme je da se okrenete prema sebi, da odaberete sebe i da vjerujete da možete sve što dotaknete pretvoriti u zlato! 

Budući da u svijetu oko sebe, kao i u svojem odrazu u ogledalu, vidimo samo ono što postoji u nama, naša je odluka kakav odraz želimo svakog jutra gledati! 

Ne kaže se bez razloga da zaljubljen čovjek ”sjaji”. No, da bi sjajili, ne moramo nužno biti zaljubljeni u svog partnera. Možemo biti zaljubljeni u život i njegove mogućnosti ne bi li pridonijeli i našem unutrašnjem sjaju kojeg ćemo tada, svakog dana, reflektirati u svoj odraz u ogledalu.  

Nema komentara

Komentiraj!