SAMOOSTVARUJUĆE PROROČANSTVO

Ovo je tekst o uvjerenjima. Ili sudbini. Kako vi to zovete? 

 

Sjećate li se nekih rečenica, tvrdnji ili koncepta života kakav je bio u djetinjstvu? Koje rečenice je najčešće izgovarala vaša majka? A koje otac? 

Po kojim principima su živjeli?
Što je njima bilo jako važno?
 

Zapišite neke glavne postulate života po kojima su živjeli, neke rečenice koje su vam se urezale u pamćenje i vrijednosti po kojima su živjeli. 

Na primjer: Život je težak. Ljudi su … Mi to možemo ili ne možemo … Pripadamo ______vrsti ljudi. Ti ćeš biti _______kad porasteš, sigurno. U životu je teško naći pravog prijatelja. Samo se drži svojih poznatih ljudi, samo ti ono žele dobro. Što si tako spora? Ja sam pogriješila u _______ ti pazi da ne napraviš isto. Muškarci su _________ . Žene su_________ . 

Važno je da smo zajedno, sve ostalo nije. Moraš bezuvjetno poštovati druge ljude. Moraš biti odgovoran/na. ………. NASTAVITE SVOJ NIZ. 

 

Dajte si vremena da ovo ispišete. 

 

Znakovi pored puta 

 

U mom životu, prekretnica se dogodila kada sam jedno jutro dok sam se oblačila za posao, osvijestila da sam se s takvim haljinama igrala kad sam bila mala. Dok mama ne bi bila doma, ja bih vadila iz ormara njezine komplete koje je imala za posao i isprobavala ih, glumila tajnicu…i tajnica sam i postala! 

 

Taj posao, taj stav, princip života i sve što je bilo postavljeno u mojoj realnosti, meni je bila orijentacija kako da i ja postavim svoj život. U stvari, jedino moguće u toj ranoj dobi jer mi je bilo jedino poznato. 

 

Mi to u NLP-u zovemo MAPA SVIJETA. Ono što se nalazi u našoj realnosti koju smo stvarali tijekom života na ovaj ili onaj način, to vidimo u svijetu oko sebe, to odabiremo i poštujemo i za tim idemo. No, zbog toga ne vidimo druge moguće realnosti i nismo u mogućnosti iskoračiti šire od toga. 

 

Zamislite da sam cijeli život ostala u uvjerenju da trebam raditi kao tajnica i da nisam prepoznala potencijal koji imam u sebi za rad s ljudima i NLP. 

To bi bila ogromna šteta. 

 

A baš to je ono što se svima nama događa. Živimo poznate obrasce pa često svjedočimo i kreiramo istine koje su utkane u našu podsvijest, ne primjećujući oko sebe nešto što je u stvari puno bolje od ovoga što imamo, i ne osvještavajući da možemo više toga. 

 

Mi u NLP-u imamo pojam kako to zovemo: samoostvarujuće proročanstvo.  

Ono u šta duboko vjerujem i što mi je poznato, to i živim, ali voljela bih da vam u ovom tekstu osvijestim jačinu toga. 

A što nije samo tako jednostavno. 

 

Što je samoostvarujuće proročanstvo? 

 

Samoostvarujuće proročanstvo je da živimo ono što nam je poznato i u šta smo uvjereni, ali ima i više od toga. 

Ono čega se najviše bojimo, to se po principu samoostvarujućeg proročanstva upravo kreira. 

Promatrajući dinamiku naših roditelja u djetinjstvu, postulate kako oni žive i kako se međusobno odnose jedno prema drugome, te slušajući tvrdnje koje izgovaraju, mi prolazeći  kroz svoja iskustva, donosimo zaključke kako nešto nikada nećemo napraviti ili nas je strah da nam se upravo to ne dogodi. 

 

Međutim, baš kada počnemo generirati te strahove, upravo to počinjemo kreirati na nesvjesnom planu i često biramo put na kojem se na početku trudimo izbjeći određene ishode, a koji nam se u konačnici dogode. Nekada smo svjesni toga da bježimo od nečega, a češće nismo. 

 

Zona komfora je mjesto u kojem strahovima kreiramo upravo one ishode koje ne želimo.  

Realno, svaki put kada se sputavamo za nešto što priželjkujemo ili potiskujemo probleme, loša stanja, mislim da je jasno da upravo kreiramo nešto što nije baš najpoželjnije. 

Iako svjesno mislimo da se tako štitimo od nepoznatog… Ali, neee, baš tada na nesvjesnom planu kreiramo samoostvarujuće proročanstvo. 

Naše dominantno stanje uvijek kreira realnost, a ako je ono strah i stagnacija, to će biti ishod. 

Jednadžba je jasna – 1+1=2  

Strah + potiskivanje znakova koji pokazuju nezadovoljstvo = svjedočenje u realnosti onoga čega se bojimo. 

 

Samoostvarujuće proročanstvo se neće dogoditi samo ako se suočimo s uvjerenjima koja stoje iza straha i nezadovoljstva, ili problema kojima svjedočimo. 

 

Želja, volja, trud… 

 

Rad na uvjerenjima je jedan vrlo važan aspekt života. Kao recimo i zdravlje. 

 

Onako kako život mijenja uvjerenja, nije uvijek najbolje za nas. Kreira situacije i izazove kroz koje bismo trebali shvatili što trebamo promijeniti, no najčešće se dogodi upravo suprotno; da mi ništa ne shvatimo već samo uđemo još dublje u loše stanje, donosimo nova negativna uvjerenja i sve se lošije osjećamo. 

 

Ja sam takvu fazu doživjela u svojoj 28. godini života kada mi je život kreirao blokadu u profesionalnom smislu, i baš sam zahvalna što sam to prepoznala dosta rano. 

 

”Preko noći” sve je nestalo. Sve što sam imala do tada… Više nisam imala posao i nisam mogla naći drugi takav. Jednostavno nije išlo.   

Međutim, to se nije dogodilo preko noći. Puno ranije sam počela primjećivati da sam nezadovoljna, no strahovi i uvjerenja da idem utabanim stazama su učinili da pokušam stvari vratiti u poznate okvire.  

Na taj način sam kreirala, naravno, loše ishode. 

 

Nisam se osjećala dobro tako bez posla i s lošim stanjima u sebi, a pogotovo s upitnicima iznad glave i pitanjem: zašto se ovo meni događa? Nije mi bilo jasno niti što se, niti zašto se događa, i zašto baš meni!?
 

Tada me je život pozvao na rast! 

Pozvao me da se vratim k sebi. Da osvijestim tko sam ja izvorno i što je to što bi ja radila da nisam primila sve silne sugestije kroz život na temelju kojih sam stvorila ograničenja.  

Tako me je život htio probuditi i pokazati da ima bolji put za mene, i ne samo to. Čovjek je konstantno u rastu i dođe tako faza kada nešto staro istekne, a počinje novo. 

 

A to treba znati prepoznati i krenuti za tim. 

Ako ste prepoznali da ste u toj fazi, sada je vaše vrijeme za rad na sebi. 

 

Vidimo se na NLP Practitioneru!