Što napraviti kada “ne čujemo” jedni druge?

Događa li vam se da vas ljudi uzrujavaju zato što razmišljaju na drukčiji način? Ili da vas jednostavno ne čuju kada vi na svoj način kažete nešto što imate za reći?

To su zapravo vrlo česte situacije koje nam se događaju u životu. Imamo tada osjećaj da nas druga osoba apsolutno ne čuje. Trudimo se, a u konačnici ulazimo u otpor i konflikt.

 

Međutim, svaki čovjek mora znati da svi mi u svojoj glavi imamo neke predodžbe o situaciji u kojoj se nalazimo. Te predodžbe su uvjetovane nekim prethodnim uvjerenjima i iskustvima i svime onim što smo prošli u životu.

Predodžbe do kojih mi držimo, koje su nama bitne i zbog kojih mi ne čujemo drugu osobu, nama služe u životu. Kada okrenemo stvari s druge strane, nas ne čuje druga osoba, a mi pokušavamo objasniti.

 

Mi u NLP-u to zovemo mapa svijeta. Svaki čovjek ima svoju mapu svijeta. U toj mapi svijeta vidi realnost koju vidi, ne vidi i ne čuje ono što drugi vide i čuju jer su nam mape svijeta različite.

 

Zbog čega “ne čujemo” jedni druge?

 

Kad se dogodi da se s nekom osobom “ne čujemo”, potrebno je najprije zastati i pogledati tu osobu u oči. Iščitati što ona verbalno, a što neverbalno govori. Vrlo često govorimo verbalno jedno, a neverbalno priopćavamo nešto drugo. Kada vas druga osoba ne čuje, to znači da joj ono što ima u sebi onemogućava da čuje vas. Ono zbog čega vas ne čuje, njoj jako dobro služi. Služi joj i u ostalim životnim situacijama, možda joj drži egzistenciju, a možda i cijelo postojanje.

 

Zato zastanite i prvo saslušajte što ona govori. Pitajte što za nju znači ta tvrdnja i zbog čega ona tako ubojito ima potrebu da to dokaže. Ima potrebu da vi nju čujete, a da ona vas ne čuje. Tako ćete osobi dati vrijednost, ali ćete i spoznati zašto ona vas ne čuje. Saznat ćete koja je njezina orijentacija i način razmišljanja po pitanju toga što joj vi želite reći.

 

Kada dobijete odgovor, onda osoba najprije ima osjećaj da ste ju vi potvrdili, prihvatili i ima osjećaj da na neki način vi razumijete njezino stajalište i ona s time može nastaviti u svom životu. Otvarate mogućnost da nakon što ste vi nju čuli, čuje i ona vas.

 

Najčešće ne čujemo jedni druge kad nemamo zajedničkih interesa, zajedničkih vrijednosti, zajedničkih uvjerenja. Ako ne postoji nešto u čemu se preklapamo, zbog čega smo važni jedni drugima, a pogotovo ako su naša uvjerenja i stavovi različiti, tada indirektno vršimo napad jedni na druge. Napad na uvjerenja doživljavamo kao neprihvaćanje i upravo zbog toga dolazi do konflikata, upravo nas zbog toga nekada ljudi ne čuju. Ljudi nas neće čuti dok mi ne čujemo njih. Ili obrnuto. Netko od vas dvoje koji ste se našli u toj situaciji mora podvući crtu i reći – ok, daj da čujem što ta osoba govori, što za nju znači ta tvrdnja.

 

Na taj način otvaramo vrata tome da i druga osoba nas čuje. Povratni odgovor će biti pozitivan ili negativan za nas. Možda će nas odgovor razočarati. Više s tom osobom možda nećemo ni funkcionirati, a možda ćemo dobiti razumijevanje koje nam je potrebno da možemo nastaviti s tom osobom dalje.

 

Kako god bude, zasigurno ćemo postići ono što je najbitnije – da nas druga osoba čuje i da mi nju čujemo. Svaki put kada ne dobijemo tu potvrdu i prihvaćanje s jedne i s druge strane, stvari ne funkcioniraju dobro.

Probajte!