Tvoj unutarnji potres

6.24h ujutro , već duže vrijeme sam se nekako budila nešto prije tog vremena i očekivala da će se dogoditi ono što se dogodilo kad je bio potres u Zagrebu 22.03.
Onaj osjećaj da nemaš kontrolu, da nemaš sigurnost, a što je najgore da u stvari u životu ti se može u svakom trenutku dogoditi nešto što će te onako dobro izmljeti.

Potres je baš bio nešto zbog čega čovjek nema toliko strah od smrti samo, nego ima onaj osjećaj da je maltletiran, da nešto upravlja s njim, da to nešto nije fer, da ga može baciti bilo gdje, da ga nešto kažnjava odozgo, da mu to nešto odozgo želi nešto reći, da treba nešto promijeniti u životu, da nešto treba drugačije raditi.

I baš taj osjećaj me podsjetio na sve ono što nam se u životu događa, što ne možemo kontrolirati a što se u stvari nalazi u nama. Ono što kao jedan potencijalni potres koji se svaki čas može aktivirati nosimo u sebi u vidu programa na koje smo programirani u životu.

 

ŠTO SE U ŽIVOTU MOŽE AKTIVIRATI

Programi na koje smo programirani u djetinjstvu i kroz svoja dosadašnja iskustva, vrlo nonšalantno , mogu nas u svakom trenutku dovesti u situaciju da se osjetimo nemoćno, da imamo osjećaj da nas nešto kažnjava, da se sve ruši, da je nemoguće izvući , kao u potresu. I to, vjerujem da vam se dešava jako često u životu. Mjesečno, tjedno, dnevno?

Mi u stvari u svakom trenutku u životu ne znamo šta će se aktivirati od tih uvjerenja u nama, i u kojem trenutku ćemo u stvari doći u situaciju da ne znamo šta nas očekuje, odnosno doživljavamo nešto strašno u životu što naizgled pada ko iz vedra neba, iznenada.
Sve te neke iznenadne situacije koje nam se događaju to su neke situacije koje naši unutarnji programi u stvari proizvode.

Cijelo vrijeme me je ta trauma potresa trigerirala da budem zahvalna na životu, a da opet osvijestim koliko u stvari u sebi nosimo takvih tempiranih bombi u vidu nepredvidivih programa koji nas povremeno uvode u ona neka jako loša stanja iz kojih hvala Bogu možemo se izvući.

Ranije dok nisam imala alate za rad na sebi, i ja sam život doživljavala tako nepredvidivo, a takvi „potresi“ su mi se i dešavali. Sad više ne.

Svi koji smo prošli NLP preporodili smo se kada smo dobili u ruke modele s kojima to mogu promijeniti. Da unutarnje strukture više ne upravljaju s nama nepredvidivo i da nam ne proizvode iznenadne nekontrolirane situacije koje se dešavaju oko nas i koje dovode do toga da život postaje pakao.

Mi se sada stanjima koja imamo u sebi bavimo i mijenjamo ta stanja da bismo mijenjali rezultate oko sebe, i nema tog unutarnjeg potresa koji nas može potresti a da mi ne ostanemo na vibraciji dobrog osjećaja, kontrole života, mira u sebi, zadovoljstva unutarnjeg , ispunjenja i onda i uspjeha.

No, vrijedno je znati da u životu nismo dužni proživljavati potrese i da zaslužujemo stabilnost, sigurnost i usmjerenost. Vrijedno je i odlučiti da će tako u našem životu i biti i da nema te sudbine, koju tako mnogi zovu, koja nas povremeno pogodi i ne dozvoli da život ode izvan naše kontrole.

Nema komentara

Komentiraj!