Postao je neodoljivom temom zbog svoje jednostavnosti u razumijevanju i spoznaje da svaki čovjek može upravljati svojim rezultatima na razumljiv način. Međutim, čini se kako teorija i praksa koju većina ljudi zna nije ispunila očekivanja auditorijuma u smislu jednostavnosti korištenja zakona privlačenja. Prvi razlog tome je kompleksnost unutarnjeg sustava uvjerenja svakog pojedinca. Drugi se razlog odnosi na površnost prezentiranja suštine ljudskog postojanja kroz teorije ovog univerzalnog zakona.
Proces kreiranja se odvija na svjesnoj, ali daleko više na nesvjesnoj razini. Kreirati nesvjesno znači samo biti ono što jesi. Svaki put kada iskreiramo nešto što možda nismo željeli, znači da još nismo postali to što želimo biti. Tada još nemamo svijest o tome da je moguće postati ono što priželjkujemo.
Proces kreiranja odvija se prvo na mentalnoj, a tek onda na emocionalnoj razini. Emocionalna razina potom proizvodi vibraciju koja kreira u materijalnom svijetu, tj. privlači situacije koje su u skladu s rješenjem. Formula je jednostavna – kreiramo mislima, misao uvjetuje emociju, emocija vibraciju, a vibracija privlači isto ili slično. Dakle, da bismo promijenili realnost, prvo moramo promijeniti misao. No upravo kod ove formule velika većina ljudi zapinje. Nije jednostavno promijeniti misli, pogotovo one nesvjesne. Proces osvještavanja nesvjesnog predstavlja izazov života.
Osvijestiti nesvjesno ne znači automatski učitati novu poruku na mjesto stare. Potrebno je spoznati značenje, snagu i važnost te poruke da bi bila prihvaćena i integrirana kao nova istina. Zakon privlačenja pomaže čovjeku da u svoj život privuče iskustva koja su mu potrebna da se uvjeri u novu tvrdnju. Nakon toga, nova se tvrdnja integrira kao novo uvjerenje i podiže vibraciju na vibraciju rješenja. Iskustva kreiraju nova uvjerenja. Kad zapnemo s kreiranjem pomoću zakona privlačenja, trebamo razumjeti iskustva i iščitati poruku koju imaju.