Ljudi koji pričaju o drugim ljudima, Melita Manojlović

Ljudi koji pričaju o drugim ljudima

Vjerujete li ljudima kad pričaju o drugim ljudima?

Ja, ni riječi.

NLP me naučio davno da svaki čovjek realnost interpretira na svoj način i da sve što vidi u drugima, zapravo je njegovo. Da čovjek u svijetu oko sebe može vidjeti samo ono što je u njemu.

A, zanimljivo je koliko ljudi vjeruju riječima, pogotovo vjeruju u priče o drugim ljudima.
I kad pričaju dobro i kad pričaju loše.

Kad vjerujete ljudima koji govore o drugim ljudima, to što govore sigurno je na neki način i vaše osobno zadovoljstvo dok potvrđujete nešto što nije provjereno. To je tako.

Nema drugog razloga zašto bi netko vjerovao u neprovjerenu glasinu.

Uvjerenja su čudo prirode! U stanju smo u crnom vidjeti bijelo ako je to u našem interesu.

No, da prijeđem na stvar.
Znate one situacije iz djetinjstva kad je neko dijete uradilo nešto, a drugo uzvratili adekvatno na taj input. Zatim se prvo dijete jako uvrijedi što se drugo dijete tako ponaša. To je uglavnom i kod odraslih tako.
Problema ljudskog roda ima mnogo, a jedan je što ne razumije uzrok i posljedicu.
Kako čovjek može biti imun na negativnosti kroz koje prolazi i ne odgovoriti? Pa mora.

Zatim se onaj koji je prvi počeo, smrtno uvrijedi.
I još k tome, ide okolo i priča loše o tebi.
I još k tome, ljudi mu vjeruju. Smiješno.
Pa, svaki put kad vam netko počne pričati loše o drugima, pitajte ga, što je prethodilo toj negativnoj akciji koju je čovjek učinio čovjeku?

Ne vjerujte ljudskoj interpretaciji. Ni sekunde.
Čovjek iz svoje nesvijesti može napraviti štošta, a prva reakcija kad optužuje drugoga, što ona govori o njemu?
Prvo da je u ulozi žrtve. Jer, jadan on, napadnut je. Prema njemu se netko ophodio neprilagođeno.
A on jadan eto ništa nije napravio da bi to izazvao!

Preuzeti odgovornost za sve što radimo i ne radimo – to je najteži zadatak za nas ljude.

Pogotovo u današnje vrijeme kad svi žele biti najbolji, odnosno kad žele stvoriti takvu predodžbu o sebi i svijetu oko sebe.

A predodžba je stvar percepcije, nikako rezultata. Ljudi koriste različite alate da bi postigli prividnu sliku o sebi i spremni su u to uložiti daleko više vremena i energije nego za zdrave ciljeve.

Jedna žrtva treba spasitelja, a svijet obožava glumiti spasitelje – sve zato da bi dobio hvalospjev.
Vjerujem da će svatko tko pročita ovaj tekst prepoznati situaciju kao jako poznatu iz svog života.

I sad vas ja pitam – koliko treba vjerovati ljudskoj priči o drugima, pogotovo ljudima koji pričaju o drugima?

Gledam tako kako neki ljudi mijenjaju svoje ponašanje shodno tome sto čuju od drugih. Koja manipulacija.

Ako niste provjerili drugu stranu priče, sigurno pronalazite neko osobno zadovoljstvo u tim pričama. I to prividno, jer pričati loše o drugima, a osjećati se dobro, nije normalno.

Kad čujete loše o drugima, a vi se osjećate dobro, to znači da se bez toga osjećate jako loše, kad vam loša priča o drugome može dati zadovoljstvo koje bi trebali graditi na drugi, zdraviji način.
Istina često boli i lakše ju je zamijeniti neistinom, no i to je kratkog roka trajanja.

Ima još jako puno “anamneza” koje uzrokuju vjerovanja u tuđe ogovaranje, no to bi trajalo jako dugo.

O tome pričamo na edukaciji NLP practitioner, koja nas oslobađa ljudske interpretacije te uloga koje glumimo u životu da bi stvorili neku predodžbu o sebi za koju nemamo realnih dokaza.

Najbolje od svega je to što nas NLP uči kako napraviti zdrave rezultate radom na sebi i tako izgubiti potrebu za lošim pričama o tuđim životima.

Ako još niste upoznati s pojmom NLP-a i mogućnostima koje pruža ovaj psihološko-komunikacijski model, dođite na besplatno predavanje UVOD U NLP!

Nema komentara

Komentiraj!