OVERTHINKING I NJEGOVE POSLJEDICE | Melita Manojlović

OVERTHINKING I NJEGOVE POSLJEDICE

Neki od nas pravi su profesionalci pretvaranja malog štucanja u ozbiljnu zdravstvenu tegobu ili hladan pogled šefa u alarm za potencijalni otkaz.

Svi mi imamo trenutke kada smo zabrinuti, bilo da se radilo o poslu, obitelji, zdravlju ili nečemu drugome što nam je trenutno aktualno u životu. Tada smo navikli puno, ponekad i previše razmišljati, svoje odgovore tražiti među tisuću misli koje nam svakodnevno prolaze glavom. Međutim, kako prepoznati jesmo li u tome pretjerali, odnosno može li se uopće previše razmišljati i brinuti?

 

Što je to točno overthinking, odnosno pretjerano razmišljanje?

 

To je kontinuirano, iscrpljujuće, neproduktivno razmišljanje i analiziranje situacije daleko svakoj svrsishodnosti. Kada previše razmišljate, misli vam skaču s jednog problema na drugi, te se suočavate s nedoumicama, pretpostavkama i fokusiranjem na manje, često nevažne detalje. Radi se o automatskim, najčešće negativnim mislima koje se iznenadno pojavljuju, a s obzirom da su brojne, brze, i ”leteće”, prihvaćamo ih kao točne jer nam ne ostavljaju dovoljno vremena da bi preispitali njihovu istinitost. Na kraju se nađemo okruženi brojnim negativnim mislima koje napadaju sa svih strana, za koje ne nalazimo rješenje, nego se vrtimo u krug.

 

Vrste destruktivnih obrazaca mišljenja

 

Katastrofizirajuće misli

 

Kada previše razmišljamo, obično postajemo zabrinutiji. Nerijetko se događa da zamišljamo  najgori mogući scenarij kao neizbježan ishod situacije, te precijenjujemo vjerojatnost da će se taj scenarij stvarno dogoditi. Primjerice, možete se početi brinuti o određenoj situaciji na poslu, što dovodi do brige o novcu, što dovodi do brige o gubitku posla. I već imate najgori mogući scenarij nemogućnosti plaćanja rata kredita i da ostajete bez stana. Dok se u stvarnosti ništa od toga nije, a velika je vjerojatnost, niti neće dogoditi.

 

Razmišljanje na sve ili ništa

 

Kod overthinkinga je specifično izostajanje tzv. sive zone. Primjerice, možete razmišljati kako dobivate otkaz na poslu, a s druge strane, da ste zaposlenik mjeseca. To je razmišljanje na sve ili ništa, dok je u stvarnosti većina stvari u životu negdje između.

 

Pretjerano generaliziranje

 

Kada na nekom životnom polju doživimo nazadovanje ili neuspjeh, i onda preslikamo taj događaj na baš sve situacije. Možemo pogrešno pretpostaviti da su nam stvari išle, i da će uvijek poći, po zlu.

 

Živjeti previše u prošlosti ili budućnosti

 

Pretjerano razmišljanje vrlo je nezdrava navika koja obično uzrokuje više stresa fokusiranjem na negativno, zadržavanjem na prošlosti i brigom za budućnost.

Razmišljanje o prošlosti iz naših misli izvlači negativna prošla iskustva u kojima bi postupili na drugačiji način kada bi imali još jednu priliku. Kako to više nije moguće, misli nam se vrte  kao hrčak u beskonačnom krugu pitanja ”šta bi bilo kad bi bilo”, na koje nikada ne možemo dobiti odgovor, a samo nas uvode u loša stanja i tjeskobu.

Pretjerano razmišljanje o budućnosti također nije dobro jer se brinemo i strahujemo oko nečega što se još nije niti dogodilo, a niti nemamo garanciju hoće li se stvarnost poklopiti s pretpostavkom kojom se opterećujemo. Pokušavamo predvidjeti ishode i moguće rješenje ”problema” koji još to nije niti postao, osim u našoj glavi.

 

Posljedice pretjeranog razmišljanja

 

Razmišljanje o lekcijama koje smo spoznali iz prošlih događaja ili pripremanje za budući scenarij može biti od pomoći i obično vodi do podupirućih otkrića i rasta.

Međutim, opterećeni prošlošću i brigom za budućnost, propuštamo biti prisutni sada i ovdje. Ono postaje ploča koja se ponavlja iznova svirajući istu pjesmu, beskrajno vrti iste brige i probleme, ne nudi nova rješenja, samo otvara još više pitanja.

I tada, umjesto rješavanja, razmišljamo o problemu bez da dođemo do logičnih rješenja.

Pretjerano razmišljanje vuče nas unatrag, crpeći energiju koja nam je potrebna za vanjski svijet; za odnose, hobije i zadatke koji nemaju nikakve veze s našim brigama.

Postaje neumoljivi kritičar, potkopava samopouzdanje, uzdrmava samopoštovanje, a zamagljuje sposobnost donošenja odluka.

 

Stalno brbljanje unutar uma može učiniti svakodnevni život izazovnim i poremetiti san, čineći prospavane noći dalekim snom, uznemireni smo, sve teže svakodnevno funkcioniramo što utječe na našu učinkovitost. Ako se ne kontrolira, može izazvati stres, tjeskobu, pa čak i depresiju. Dovoljno je reći da je pretjerano razmišljanje navika koje se teško riješiti, dok njegovo savladavanje može drastično poboljšati ukupnu kvalitetu života.

 

Temeljni uzroci pretjeranog razmišljanja

 

Razumijevanje i prepoznavanje temeljnih uzroka pretjeranog razmišljanja ključ je za početak rješavanja te navike.

 

Težnja savršenstvu

 

Kada postavljamo standarde koji su nedostižni, na kraju se preispitujemo i kritiziramo čak i najmanje pogreške. Ova neumorna potraga za savršenstvom često potiče pretjerano razmišljanje. Kao perfekcionisti, možemo biti opsjednuti svojim nedostacima i pogreškama, uporno pokušavajući ispuniti vlastita ili tuđa previsoka očekivanja.

 

Želja za kontrolom

 

Neki od nas teže kontroli u životu, a osjećaju se kao da su na skliskom ledu svaki puta kada im se dogodi nešto na što ne mogu utjecati, te kada im život servira neočekivane događaje izvan svakog plana. Ponekad beskrajno ispitujemo situacije, nadajući se da ćemo utjecati na ishod. Kako bi to spriječili, a ujedno i našli najbolje moguće rješenje svojih životnih situacija, upadamo u zamku vlastitih neumornih misli.

 

Nisko samopouzdanje

 

Sumnja u naše sposobnosti i vlastitu vrijednost može potaknuti potrebu za ponavljanjem događaja u potrazi za mogućim pogreškama. Živimo u vremenima u kojem se teži uspjehu, dok se neuspjeh često doživljava kao poraz. Upravo strah od neuspjeha nas može navesti da pretjerano analiziramo svaku odluku, svaki korak i svaki mogući ishod.

 

Kako prestati s pretjeranim razmišljanjem

 

Uska je veza između pretjeranog razmišljanja i tjeskobe. Zarobljenost vlastitim mislima često idu ruku pod ruku s pretjeranom brigom i beskrajnim scenarijima “što ako”.

Zato je taj obrazac potrebno prepoznati na vrijeme kako bi znali preoblikovati svoje negativne misli čim se pojave, a ujedno se znali nositi sa svojom brigom i tjeskobom na manje iscrpljujući način. Učenjem kako umiriti svoj um i smanjiti tjeskobu, smanjit ćete intenzitet i učestalost svog pretjeranog razmišljanja.

 

Odredite razdoblje brige!

 

Odaberite vrijeme u danu kada ćete se posvetiti ”razdoblju brige”. Izdvojite za to oko 30 minuta. U tom vremenu, zapišite sve svoje brige, te prođite kroz svoj popis. Istaknite brige koje možete riješiti, stvari nad kojima imate kontrolu. Provedite neko vrijeme razmišljajući o rješenjima. Osvijestite koje su to stvari nad kojima nemate kontrolu, te probajte zamisliti kako bi neka druga osoba koju poznajete mogla reagirati na tu situaciju. Probajte biti samo promatrač i dobiti drugačije uvide, a ne samo ono najgore što bi se moglo dogoditi. Radite na tome da ih otpustite do sljedećeg ”razdoblja brige”.

Pokušajte se disciplinirati te brinuti samo tijekom određenog ”razdoblja brige”. U početku će biti izazovno, no kao nagradu ćete vremenom razviti bolju kontrolu nad svojim mislima, pa tako i time kako se osjećate.

 

”Što ako” pitanja

 

Mnogi od nas nerijetko si postavljaju “što ako” pitanja, poput: “Što ako izgubim posao?”,  “Što ako padnem?”, ili  ”Što ako me partner ostavi?”

Iako je ponekad imati takve misli normalno, postaje problem kada smo usredotočeni samo na najgori mogući scenarij.

Za svaku ”što ako”  brigu, imajte pripreman konkretan plan, primjerice: ”Ako izgubim posao, naći ću drugi koji će me više ispunjavati”, ”Ako padnem, ustat ću snažniji/a nego ikad prije” ili ”Ako me partner ostavi, to znači da me niti ne zavrijeđuje”. I tako redom. Čak i ako se najgori mogući scenarij dogodi, više vam neće djelovati kao neosvojiva planina.

 

Izazovite svoje negativne misli

 

Možda mislite da vas šef mrzi ili da nikada nećete doći do željene linije koliko god vježbali?

Umjesto da dopustite da vas te negativne misli preuzmu, izazovite ih i preoblikujte u pozitivne, osnažujuće misli.

Zapitajte se: Da li je to stvarno tako? Mogu li biti apsolutno siguran/na da je to uistinu baš tako? Da li mi ta misao ikako koristi? Imam li kakav dokaz da je moja negativna misao istinita? Koje su sve mogućnosti, a da ih do sada nisam uzao/la u obzir? Cilj je dobiti širu perspektivu i više mogućnosti.

 

Odvratite pažnju

 

Aktivnosti poput meditacije, čitanja i šetnje mogu vam pomoći da smanjite razinu stresa i skrenete misli na nešto drugo, ili ih u potpunosti odmaknete od sebe. Te nove aktivnosti koje postaju vaša svakodnevna rutina smanjuju vjerojatnost da ćete previše razmišljati.

 

Povjerite se

 

Ne držite u sebi stvari koje vas muče. Podijelite svoje misli i osjećaje s nekim kome vjerujete.

Pokušajte razgovarati s prijateljem ili članom obitelji ne bi li dobili drugačije uvide u situaciju.

Ponekad je dovoljno da čujemo sami sebe dok nešto izgovaramo kako bi unutar sebe našli rješenje svoje situacije.

 

Koristeći ove metode, umirit ćete unutarnji sustav prijetnji vašeg tijela, te dobiti jasnije uvide s kojima možete riješiti problem, bez da uđete u beskonačan vrtlog misli. Na tom putu važno je biti strpljiv, a negativne misli postepeno će se smirivati, otvarajući mjesto onim pozitivnim, konstruktivnijim.

Nema komentara

Komentiraj!