Ključ je u ravnoteži

Svatko od nas jedinstvena je i neponovljiva osoba. Iz tog je razloga postizanje mentalne ravnoteže važno za naše emocionalno i fizičko blagostanje. Međutim, vrlo često ne obraćamo pažnju na ovaj aspekt, zanemarujemo ga, ili s druge strane, pretjerujemo. Proaktivni smo u mnogim područjima života: pazimo na prehranu, bavimo se sportom i fizičkom aktivnošću, čuvamo svoje najdragocjenije stvari, postavljamo ciljeve koje želimo ostvariti, a ponekad zaboravimo na svoju psihičku ravnotežu, prepustimo je slučaju, ili joj ne pridajemo dovoljno pažnje. 

 

Kada govorimo o ravnoteži, mentalna ravnoteža ovdje igra veliku ulogu jer je temeljna za našu dobrobit, kako emocionalnu tako i fizičku.  

Mentalna ravnoteža je stanje unutarnjeg zadovoljstva koje proizlazi iz oslobađanja uma od  loših i negativnih misli, realizirajući njegov potencijal u smislu mudrosti, suosjećanja i kreativnosti. To je stanje u kojem osjećaji i misli pridonose osobnom blagostanju, tako da se osjećamo potpuno zadovoljni i ispunjeni unutarnjim mirom, te smo u mogućnosti u potpunosti razviti svoje potencijale. 

Postići mentalnu ravnotežu ne znači potpuno se osloboditi negativnih misli i emocija jer ćemo, na ovaj ili onaj način, uvijek biti izloženi životnim izazovima i problemima. Razvijanje mentalne ravnoteže znači ne dopustiti da upravo te situacije generiraju negativne misli i emocije zbog kojih ćemo se osjećati loše, a koje će utjecati na ravnotežu na način što će dovesti naš život u disbalans. 

 

 

4 tipa mentalne ravnoteže, te kako ih razviti: 

 

1. Konativna ravnoteža 

Konativna se ravnoteža odnosi na namjeru i volju postavljanja ciljeva kao i njihovu provedbu. Dakle, ona ne uključuje samo postavljanje ciljeva, nego i obvezu da ih i ostvarite. Primjerice, nije dovoljno izraziti želju za prestankom pušenja, već znači preuzeti obvezu i stvarno to učiniti. Ili, položiti sve ispite unutar tri mjeseca i biti predan ispunjenju tog cilja. 

 

Konativna ravnoteža vrlo je važna za mentalnu ravnotežu jer ako razvijemo nestvarne želje, ili ako nemamo niti jedan cilj ili ne učinimo ništa da bismo ostvarili svoje ciljeve, generiramo unutar sebe apatiju, osjećaj malodušnosti i egzistencijalne praznine koja nas ostavlja duboko nesretnima. 

 

Ključ za njegovo prevladavanje je postaviti one ciljeve kojima se možemo posvetiti, a čije ispunjenje će nas usrećiti i stvoriti našu psihološku ravnotežu. Da bismo to ostvarili, trebamo započeti s vlastitom introspekcijom koja će nam pomoći otkriti što stvarno želimo i tome se istinski posvetiti. 

 

 

 

2. Ravnoteža pažnje 

Snaga volje za postizanjem cilja, a bez sposobnosti održavanja pažnje dovodi do neravnoteže. Iz tog je razloga ravnoteža pažnje neophodna za optimalno funkcioniranje bez pada u hiperaktivnost ili hipoaktivnost. 

 

Hiperaktivnost pozornosti javlja se kada je um pretjerano uzbuđen, što stvara stanje  uznemirenosti i rastresenosti, te nam ne dopušta da postignemo svoje ciljeve, nego naprotiv, dovodi do raspršenosti. Na drugoj krajnosti imamo hipoaktivnost pažnje, stanje opuštenosti koje nas drži decentraliziranima i sprječava nas u postizanju naših ciljeva jer um besciljno luta. 

 

Ove se neravnoteže mogu modificirati tako da svoju pažnju usmjerimo na neku vanjsku aktivnost ne dopuštajući da nas išta drugo izbaci iz takta, te kroz sposobnost da zavirimo u sebe i da u trenucima rastresenosti preusmjerimo svoju pažnju na ono što nas zaista zanima, bez da razvijamo ljutnju ili iritaciju. 

 

 

3. Kognitivna ravnoteža 

Postizanje kognitivne ravnoteže znači pristupanje stvarnosti bez stvaranja pretpostavki ili predrasuda o drugima, jer bi to moglo dovesti do iskrivljavanja stvarnosti ili do netočnih tumačenja. To znači biti prisutan bez osuđivanja ili kritiziranja, jednostavno živjeti iskustvo. 

U svakodnevnom životu neprestano brkamo svoja očekivanja, ideje i predrasude sa stvarnošću, projicirajući svoje strahove i nade na činjenice. To stvara neravnotežu jer ne reagiramo na stvarnost onakvu kakva ona je, već odgovaramo na događaj koji smo stvorili u svom umu. Ova neravnoteža može nas navesti da se borimo protiv vjetrenjača, zbog čega gubimo dragocjenu energiju. 

Postizanje kognitivne ravnoteže znači biti prisutan bez osuđivanja i kritiziranja, bez stereotipa i predrasuda. 

A da bismo je razvili, važno je zapitati se reagiramo li na ono što se zaista događa ili smo pod utjecajem svojih unaprijed stvorenih ideja. 

 

Dakle, da bismo razvili kognitivnu ravnotežu, moramo preispitati svoje misli i uvjerenja, zamijeniti ograničavajuća uvjerenja onim motivirajućima, te se zapitati reagiramo li na ono što nam se zaista događa ili preuveličavamo činjenice iz straha zbog utjecaja koji ima na nas. 

Jer strah je emocija koja nam omogućuje da se bolje suočimo s opasnim situacijama i da brzo reagiramo kako bismo ih izbjegli, međutim ako uzme previše maha na način da nismo u mogućnosti upravljati njime nego on upravlja nama, može postati velika blokada na našem životnom putu i glavni razlog za stvaranje životnog disbalansa. 

 

 

4. Emocionalna ravnoteža 

Emocionalna je ravnoteža rezultat naših želja, misli i djelovanja, kada postavljamo stvarne ciljeve i činimo sve da ih postignemo. 

Jer onda kada postavimo realne ciljeve i predani smo njihovom ostvarenju, držimo svoja očekivanja pod kontrolom i usredotočeni smo na ono što nam je stvarno važno. 

Imati dobru emocionalnu ravnotežu, dakle, znači biti svjestan emocija koje doživljavamo, razumjeti njihov utjecaj i biti u stanju upravljati njima, te ih izraziti.  

Za održavanje mentalne ravnoteže ljutnja je jednako loša kao i ekstremna euforija jer oba stanja postaju poput mutne leće koja nam onemogućuje jasno vidjeti stvarnost. 

Zato nam je potrebna emocionalna ravnoteža koja je rezultat naše samospoznaje, životnih iskustva i zrelosti, a da bismo je razvili trebamo se otvoriti emocijama. Naše emocije nisu nešto protiv čega se trebamo boriti, već naprotiv, naš saveznici i unutarnji signali, dragocjeni baš poput logike i razuma. 

 

Zašto bismo trebali ulagati u svoju mentalnu ravnotežu? 

 

Razvijanje dobre mentalne ravnoteže pomoći će nam da se lakše nosimo s problemima. Jer onda kada imamo potrebne psihološke alate i unutarnju ravnotežu, tada ćemo se moći suočiti s poteškoćama bez da nas slome. To znači da će nam životne nevolje nanijeti manje štete i da ćemo moći brže isplivati iz disbalansa i ponovno uspostaviti ravnotežu.  

 

 

RECEPT ZA URAVNOTEŽEN ŽIVOT – RADI ONO ŠTO TE ČINI SRETNIM 

 

Najbrži način da izađemo iz svojih tračnica, pa tako ujedno i da izgubimo ravnotežu je da radimo ono što nas ne čini sretnima. 

Zašto radimo ono što ne želimo, ono što nas ne čini sretnima? Zašto bismo trebali slijediti tuđe standarde ili nametnute modele ponašanja, odijevanja, odlučivanja? Ne moramo svi slijediti isti put. Svako od nas ima svoje snove koji nikada neće biti isti kao snovi od drugih. Trebamo si postaviti životne ciljeve koji se sačinjavaju od onoga što je svakom od nas moguće ili što bismo željeli učiniti unutar granica mogućeg. Svaki čovjek treba biti uzor samome sebi, zato postavljamo vlastite standarde usmjerene prema onome što najviše volimo, uzevši u obzir ono što jesmo.  

Upravo pronalaženje pravog balansa u sebi samima potaknut će nas da učimo sa smiješkom, svjesni da volimo ono što radimo i da se osjećamo dobro i ispunjeno radeći upravo ono što smo sami odabrali. 

A zahtjevi koje sami sebi postavljamo sastojat će se od onoga što želimo i što jesmo, kako bismo izbjegli neuspjehe i frustracije.  

Primjerice, osoba malo jače konstitucije koja zaista voli jesti i uživa u hrani, a želi smršaviti koju kilu, napravit će mali kompromis sa svojim tijelom uz nešto više tjelesne aktivnosti, izbjegavajući pritom drastične dijete, osim ako one nisu nužne iz važnih zdravstvenih razloga. Ili, ako je netko ne baš sportska i dinamična osoba, a koja se zbog zdravlja mora baviti sportom, treba odabrati onu vrstu tjelesne aktivnosti koju će njeno tijelo lakše podnijeti, na zabavan način kako ne bi ubrzo odustala. 

 

Imati ravnotežu, stoga ne znači ostati bespomoćan, statičan, zapeti u odlukama. 

Naprotiv, to znači prilagođavati se, procjenjivati ​​situacije, ne hvatati se za trenutne trendove i percepcije, te imati pravu nevezanost za procjenu onoga što se događa, a istodobno uz svijest o sebi. 

 

Dakle, vrlo je važna svijest o tome kako funkcioniramo, fizički i psihički. Jer svatko od nas ima svoj specifičan metabolizam, svoj ritam, svoje potrebe, svoje granice. Ključna je spoznaja upoznati sebe, otkriti što je to što nas pokreče na akciju, a što nas demotivira. Za svakoga od nas postoji ono zbog čega se osjećamo dobro, zbog čega se osjećamo u miru sa sobom i s drugima. Dobrobit, dakle, dolazi kroz spoznaju o tome tko smo, našim ukusima, našim nedostacima, našim željama. Polazeći od toga, možemo se poboljšati i napraviti najbolji kompromis između onoga što moramo učiniti i onoga što želimo učiniti, u stvarno zdravoj i korisnoj ravnoteži za nas, bez da se forsiramo i slijedimo nametnute trendove koji nam ne odgovaraju. 

 

Dakle, ravnoteža podrazumijeva postizanje stanja stabilnosti sa samim sobom i s ljudima koji nas okružuju. Da bismo uspjeli uspostaviti i zadržati ravnotežu, trebamo u prvom redu  naučiti slušati sebe i iz toga djelovati, a ne očekivati ​​da nas drugi slušaju i razumiju. 

 

Zbog toga je potrebno biti svjestan važnosti ravnoteže u životu jer uravnotežena osoba smirenog duha utire stazu prema svom osobnom zadovoljstvu.